Google
 
Web Hrvatska

četvrtak, rujna 28, 2006

opasne školske informacije

Nikad ne znate gdje vas gnjavaža očekuje. Naime neki dan sam otišla po prvi put na informacije u školu za mog prvašića.
Nas par roditelja čekalo je ispred škole djecu da izađu , a potom smo trebali do učionice na informacije. Kako je nastava bila gotova i djeca izašla učiteljia nas je pozvala da odemo do učionice i da će ona stići. Laganim korakom uputila se naša grupica prilično "normalnih" prema učionici.
Pošto nikad nisam bila na informacijama nisam ni razmišljala nego sam mislila da ćemo svi zajedno u učionicu.
I tako smo čekali učiteljicu jer je učionica bila zaključana. U međuvremenu je pristigla još jedna grupa majki koja se pridružila u čekanju. Evo ti učiteljice i kao grom iz vedrog neba "Molim jedan po jedan". Auff, niti sam gledala tko je prije, tko kasnije, ali znam da nisam bila zadnja....
Vidiš svima neugodno, gledaju se Kad ova grupa koja je naknadno došla samouvjereno izjavi da su one prije od nas ?! Hm, hm, hm, a tko će drugi nego ja njima "oprostite ali mi smo stigle prije!"
Kad eto ti najstarije, najpametnije, one koja već četvrti put ima prvašića i diplomu iz dolazaka na informacije istupi i veli da mi nemamo pojma jer da su one još u holu prije svih nas došle i sa starim papirom čekale. ?!?. Pa dobro usprotivim se ja tom valu skiseljenih žena, zar sam ja trebala ići školom i pitati tko je iz tog i tog razreda i provjeravati WC-e, parkiralište,učionice i sl. da vidim tko je stigao i ušao kroz vrata škole prije mene i da se bilježim iza svih !!!!
Temperatura mi narasla na ... odnosno u... crveno, ali sam se nekako obuzdala budući da je su to ipak moje prve informacije i nisam bila raspoložena za naguravanje s tim mesnatim i okruglim, ragbijaško građenim ženama, pogotovo ne pred svojim djetetom.
Najinteresantnije je bilo što su sad eto te žene mene zapamtile kao negativnu, a kad sam ostala sama sa ovom svojom drugom stranom koja u cijelom tom sukobu nije niti zucnula(a isto je "pušila"), rekoše mi one da sam zaista bila u pravu i da šta hoće te žene i rasplele i oplele onda o toj temi, počele sa prijedlozima o uvođenju brojevima kao u banci i sl. "Pa prijateljice šta ste šutile cijelo vrijeme...!?" Tako mi se desilo par puta u životu, hajde ovaj put se barem moja strana nije pokupila ća (ali samo zato što su morale obaviti posao) kako to inače biva kada se zakačiš s nekim javno. Jeste li to primijetili ? To da kad se s nekim javno zakačiš svi nestanu oko vas kao izbrisani, nitko neće podržati nikoga, a kasnije ti prilaze daju ti podršku i slažu se sa tobom ?!
Bedastoća.... Nemam niti jedne slike ... Šteta ...Vjerojatno bi mi razbile fotoaparat :-))))
p.s.
Još je među prvima ušla žena koja je zadnja došla i nije bila u vezi niti sa mojom grupom niti sa drugom nego je onako u brzinui, unezvereno jaukala da je autom nekoga zatvorila, da nema smisla da joj pauk odnese auto tako blizu kuće i sličnu srcedrapajuću scenografiju.
A isto tako, nakone te je prije svih ušla i predzadnja mirna, slatka ženica koja je samo pametno gleduckala i valjda telepatski kontaktirala sa ovom drugom rabijatnom grupom koja ju je unatoč mojoj upadici da je ta žena stigla zadnja i da se ne palim na njen nedužan izgled, pustila unutra prije njih svih .......p.m...

2 Comments:

At rujna 30, 2006, Anonymous Anonimno said...

Hi Oli,
nisam mogla ne komentirati. I ja imam često problema, jer ne mogu šutjeti kad mi nešto "smrdi", a najčešće nepravda. Moji istomišljenici (tzv. bezmudaši, kako ih ja od milja zovem), koji mi daju podršku poslije "oluje" kad ih nitko ne vidi, se redovito poklope ušima. "A di si bija kad je grmilo??"
U vezi informacija, razumijem tvoj bijes i ooogromnu kontrolu, tj gubitak energije, kad ti je adrenalin skočio.
Često znam reći Stormu da je sva sreća da sam žensko jer bi inače bilo "mrtvih". Te "baci mame s vlaka" drugi put ignoriraj i uđi prva, pa nek one dobiju čir na želucu. S drskima treba drsko, jer drugi "strani jezik" nisu naučili. Inače, s godinama ćeš shvatiti (kao što sam ja) da nećeš dobivati podršku od nikoga, ili ako takvi i postoje negdje, nikad ih nema u bizini.
Drugi put im reci da si ipak ti prva, jer si čekala u kafiću preko puta, a došla rano ujutro.
Ja sam do 3. djeteta naučila kako s informacijama. Pitam do kad su informacije i onda dođem zadnja kad nema nikoga! Užasava me čekanje i slušanje kokodakanja o tome tko čita, a tko piše čiju lektiru i kako je nečiji tata dobio 3 za domaću zadaću, a mučio se cijelo popodne s malim, itd.

Hrabro naprijed, bok,
StormWife

 
At listopada 04, 2006, Blogger olivmax said...

Hvala na podršci :-), a pošto je ovo ipak informacija "iz prve ruke" svakako ću poslušati tvoje savjete. Vidimo se nadam se skoro. Bye

 

Objavi komentar

<< Home

Counter
Counter